Prije nekloliko dana, Faridu se porodila zena. Trudovi su poceli kasno navecer, nakon sto su se oboje odmarali od mukotrpne organizacije zaruka mladjeg brata Amina. Farid je svoju trudnu zenu nekako doveo do automobila, polegao je na zadnje sjediste i pojurio u bolnicu.
U bolnici su ih docekali pustos i mrak. Ni jedan jedini lijecnik nije bio prisutan, a u bolnici nije bilo struje. Faridovu zenu su u bolnicu zaprimila dva domara. Polegli su je na tanki dusek u hodniku bolnice i poceli traziti lijecnike.
Kada je vidio da od dezurnog lijecnika nema ni traga ni glasa, te da ga se nemoze dobiti ni a telefon, Farid je pozvao svog kucnog lijecnika opce prakse. Covjek je reagriao onoliko brzo koliko to moze iz sna probudjeni covjek. U bolnici je bio za 45 minuta.
Faridova zena je jos uvijek lezala na duseku u hodniku, bez ikakve pomoci lijecnika ili babica. Celo joj je nekom prljavom krpom kvasila cistacica. Prisutni lijecnik opce prakse nije bas znao sta ciniti sa trudnom zenom koja upravo radja blizance. Iako je imao prilike prisustvovati porodjajima, nije znao sta treba ciniti u slucaju blizanaca te kako rijesiti mozebitne komplikacije, a komplikacija je bilo.
U bolnici jos uvijek nije bilo struje, te se sve odvijalo pod svjetlom jedne baterijske lampe i svijece koja je polako dogorijevala. Jedan od domara se dosjetio te je negdje pronasao i upalio plinsku svjetiljku, ubrzo, nestalo je i plina, te je bolnicki hodnik u kojem se upravo radjalo sesto is edmo Faridovo dijete, opet obavio mrak.
Sta se dalje dogadjalo, Farid ne zna. Muskaricma je zabranjeno prisustvovati porodu zene. Nakon poduzeg cekanja ispred vrata centralne bolnice u Kabulu, Farid je dobio novost. Znea je nakon cetiri sata rodila blizance. Djecak je umro pri porodu. Curica je ziva i zdrava. Faridova zena, takodjer je dobro. Otpustili su je kuci samo sat vremena nakon poroda.
Dugo mi je trebalo dok sam iz presretnog Farida izvukla sve ove podatke. Ovaj put ne zbog jezicne barijere. Nekoliko sati nakon poroda Farid me je s posla vozio kuci. Bila sam prehladjena i nisam se osjecala dobro. Nekoliko puta dosla sam u napast da se pozalim na svoje trenutno stanje. Sada mi je drago da sam odustala. i dok smo se tako probijali kroz kabulsku pormetnu guzvu, farid me je jednostavno obavijestio: “Moja zena, duple, jucer bolnica.” Shvatih da mu je zena rodila blizance.
Vec sam ga obasula sa veselim cestitkama kad mi je rekao: “Samo jedno dijete je zivo. Jedno zivo. Curica.”
Grlo mi se stislo. Trebalo mi e nekoliko sekundi da dodjem sebi, a onda sam nekako promucala saucesce. Bilo mi je zao. Ne zelim ni zamisliti koliko tesko je izgubiti tek rodjeno cedo. Dok sam se ja borila sa tugom, Farid me veselo obavijesti: “U redu je, miss Ivana, nismo tuzni. Nitko ga nije znao, Nitko ga nije vidio. Sretni smo zato sto je curica dobro i sto je moja zena jaka i zdrava.”
Poceo je s ponosom pricati o svojoj supruzi koja je jako dobro podnijela porod i koja je vec kuci i kuha rucak te o obitelji koja ce ih posjetiti kako bi se odlucilo ime za bebu.
Dijete koje je izgubio vise nije ni spomenuo. Rekao je samo kako je tako nesto u Afganistanu normalno te kako se cudi da sum u sva djeca jos uvijek ziva.
Istrazila sam statistike. Na tri novordojene beba u Afganistanu ih 2 umru. Od 10 trudnica, najmanje ce cetiri majke umrijeti prilikom porodjaja, tri ce biti u kriticnom stanju, a tri ce najvjerovatnije roditi bez problema.
Trenutno cekamo vijest o Ehsanovoj zeni. Prije nekoliko sati i ona je zavrsila u bolnici. Nesto nije bilo u redu. Curica je umrla. Sudbina majke je jos uvijek neizvjesna.
|
>